Enchiridion (doslovno Priručnik) je kratko uputstvo o stoičkoj etici napisano oko 100 godine nove ere. Knjigu je sastavio Arian na osnovu lekcija njegovog učitelja Epikteta. Epiktet je rođen kao rob, veliki deo života je proveo posmatrajući slobodne ljude kako pate i robuju emocijama i materijalnim stvarima. Jednom slobodan, osnovao je svoju školu i postao jedan od najvećih i najznačajnijih filozofa poznog stoicizma.
Pred Vama se nalazi moj prevod ovog dela, nastao na osnovu knjige Epiktetove Disertacije iz 1916 i ovog sajta. Kao pomoć u prevodu koristio sam prevod Kulture Beograd iz 1958. dr Miloša N. Đurića i ChatGPT.
Nakon 30 godina traženja mentora shvatio sam da sam izrastao u odraslog čoveka, a da ga nisam pronašao. Odustao sam od traženja i rešio da mi nije ni potreban. Onda sam slučajno došao do Epiktetove knjige Razgovori i u njoj pročitao sve što mi je bilo potrebno da čujem i znam. Pronašao sam svog mentora koji je mrtav već 2000 godina, ali kroz malo pisane reči koja je doživela 21. vek, preneo mi je suštinu stoičke misli na način koji ja mogu da shvatim i prihvatim. Ova knjiga nalazi se na sajtu kako bi mi uvek bila pri ruci, ali možda bude interesantna i korisna i tebi.
Neke stvari su do nas, a neke nisu do nas. Do nas su predrasude, poriv, želja, zazor i jednom rečju, sve ono što je naše delo. Nisu do nas naše telo, naš imetak, ugled i položaj, i jednom rečju, sve ono što nije naše delo.
Stvari koje su do nas su po prirodi slobodne, nesputane, neometene, dok su one koje nisu do nas slabe, podložne ropstvu, ometajuće i tuđe. Zapamti zato da ako stvari koje su po prirodi ropske budeš smatrao slobodnima, a one koje su tuđe budeš smatrao svojima bićeš sputan, tugovaćeš, bićeš uznemiren, zameraćeš bogovima i ljudima. Ali ako samo ono što je tvoje smatraš svojim, a ono što je tuđe smatraš tuđim, niko te nikad neće prisiliti, niko te neće ometati, nikome nećeš zamerati, nikoga nećeš prozivati, nećeš raditi ništa protiv svoje volje, niko ti neće naškoditi, nećeš imati neprijatelje, jer ništa štetno nećeš trpeti.
Težeći dakle ka tako važnim stvarima zapamti da ih se ne trebaš latiti ako si samo umereno motivisan, već neke od njih moraš u potpunosti odbaciti, a druge za sada odložiti. Jer ako želiš i ove važnije stvari i položaj i bogatstvo, možda nećeš uspeti da ostvariš ni te niže, jer težiš za višim, koje svakako nećeš ostvariti, a jedino one vode do slobode i sreće.
Zato nauči da svakom lošem utisku kažeš: Samo si utisak i nisi ono što tvrdiš da jesi. Zatim ga ispitaj i prosudi prema merilima koja poseduješ. Najpre po tome da li se odnosi na stvari koje su do nas ili na one koje nisu do nas, a ako se radi o nečemu što nije do nas, nek ti pri ruci bude misao: To se mene ne tiče.
Zapamti da je želja uvek povezana sa nadom za postizanje cilja, a zazor ima cilj da izbegne neuspeh. Onaj koji ne uspe u svojoj želji je nesrećan, dok je onaj koji naiđe na ono od čega zazire nesrećniji. Dakle, ako zazireš samo od onoga što je suprotno tvojoj prirodi i što je u tvojoj moći, nikada nećeš naići na ono od čega zazireš. Međutim, ako zazireš od bolesti, smrti ili siromaštva, bićeš nesrećan. Oteraj zazor od svega što nije u tvojoj moći i usmeri ga u ono što je protiv prirodno i jeste u tvojoj moći. Što se tiče želje, potpuno je potisni za sada, jer ako želiš nešto što nije u tvojoj moći, sigurno ćeš doživeti neuspeh, a od onoga što jeste u tvojoj moći još uvek nemaš ništa. Služi se jedino porivom i odvraćanjem, ali lagano, bez napetosti i sa lakoćom.
Kod svake stvari koja te raduje, koja ti je korisna, ili koju voliš, seti se da sebi kažeš šta je ona zaista, počevši od onih najmanjih. Ako voliš lonac, reci: „Volim lonac”, jer kada se polomi nećeš biti uznemiren. Ako voliš ženu ili dete, reci: „Volim čoveka”, jer kada umru nećeš biti uznemiren.
Kada planiraš da nešto radiš, postavi sebi pitanje kako je to povezano sa tvojim najvišim vrednostima. Ako, na primer, ideš u javno kupatilo, priseti se svega što se tamo obično dešava: ljudi se prskaju, guraju, viču i kradu. Sigurnije ćeš se osećati dok radiš svoj posao ako sebi kažeš: „Želim da se okupam, ali i da sačuvam svoj unutrašnji mir i da ostanem u skladu sa prirodom”. Isti postupak primeni na svaki posao, pa ćeš, ako naiđe prepreka, biti spreman da kažeš: „Nisam hteo samo da se okupam, već i da zadržim mir i ostanem u skladu sa prirodom, a to neću postići ako budem uznemiren onim što se dešava”.
Ljude ne uznemiravaju događaji sami po sebi, već njihovo mišljenje o tim događajima. Na primer, smrt nije ništa strašno, nego je mišljenje o smrti strašno, jer verujemo da je strašna. Kada smo dakle sputani, uznemireni ili tužni, nikada ne treba kriviti druge, već samo sebe same, odnosno naše pogrešno mišljenje.
Neobrazovan je onaj ko druge krivi za sopstvene neuspehe.
Ko krivi sebe počeo je da se obrazuje.
Obrazovan je onaj ko ne krivi ni sebe ni druge.
Ne diči se nikada tuđom vrlinom. Kada bi konj ponosno rekao: „Lep sam”, to bi imalo smisla, ali kada ti ponosno kažeš: „Imam lepog konja”, znaj da se ponosiš vrlinom konja. Šta je onda tvoje? Upotreba utisaka. Zato kada koristiš utiske u skladu sa prirodom, slobodno se ponosi nečim što je zaista tvoje.
Kada tokom putovanja brod pristane, a ti bi hteo da se iskrcaš i natočiš vodu, usput možeš i da pokupiš školjku ili cvet, ali ti misli uvek moraju biti usmerene nazad ka brodu i stalno moraš da se osvrćeš da te kapetan ne pozove. Jer ako te pozove, sve to treba ostaviti kako ne bi morali da te vežu i ubace u brod kao ovcu. Isto je tako i u životu, ako ti umesto školjki i cveća budu dati žena ili dete, ništa te ne sprečava da ih prihvatiš. Ali ako kapetan pozove, požuri prema brodu i ostavi sve za sobom bez obaziranja. A ako si star, nemoj se suviše ni udaljavati od broda, da te slučajno ne ostave kada pozovu.
Ne želi da se stvari dešavaju onako kako ti želiš, već želi da se dešavaju onako kako se dešavaju, pa će ti sve teći glatko.
Bolest je prepreka za telo, a ne za volju, osim ako volja to ne dozvoli. Hromost je prepreka za nogu, ali ne za volju. Ovo primeni na sve što ti se dešava i videćeš da su razne stvari prepreke za nešto drugo, ali ne i za volju.
Za svaki događaj koji ti se desi, seti se da se okreneš ka unutra i istražiš kojom snagom možeš da odgovoriš. Ako vidiš lepu ženu, snagu ćeš pronaći u uzdržanosti. Ako osetiš uvredu, snagu ćeš pronaći u oprostu. Ako osetiš bol, pronaći ćeš snagu u izdržljivosti. I na ovaj način, kada se uvežbaš i tako navikneš, utisci te neće zavesti.
Nikada za nešto nemoj reći izgubio sam to, već reci vratio sam ga. Dete ti je umrlo? Vraćeno je. Žena ti je umrla? Vraćena je. Posed ti je oduzet, i on je samo vraćen.
Reći ćeš: „Ali onaj koji mi ga je uzeo je loš čovek”. A šta tebe briga preko koga je onaj koji ti ga je dao sada zatražio nazad? Dokle god ti daje, ti se brini o njemu, ali kao o nečemu tuđem, kao što prolaznici brinu o prenoćištu.
Ako želiš da napreduješ odbaci ovakve misli: „Ako zanemarim svoje obaveze, neću imati sredstava za život”; „Ako ne kaznim sina, postaće loš”. Jer bolje je umreti od gladi, bez bola i straha, nego živeti u izobilju, ali uznemiren. Takođe je bolje da ti sin bude loš, nego da budeš nesrećan.
Počni dakle od malih stvari. Prosulo ti se ulje, ukrali su ti vino, odmah sebi reci: „Toliko košta neuzbuđenost, a toliko mir, a ništa se ne dobija besplatno”. Pa kad pozoveš sina, imaj na umu da on može da te ne posluša ili da te posluša, ali ne uradi ništa kako želiš. Seti se da on nije toliko važan da od njega zavisi tvoja neuzbuđenost.
Ako želiš da napreduješ, budi spreman da ispadneš nerazuman ili glup zbog spoljnih stvari. Ne pokušavaj da se predstaviš mudro, a ako ti se dogodi da te ljudi cene kao nekoga ko zna puno, zapitaj se. Znaj da nije lako očuvati volju u skladu sa prirodom, a istovremeno brinuti o spoljnim stvarima. Nužno ćeš, dok brineš za jedno, zapostaviti drugo.
Ako želiš da ti deca, žena i prijatelji žive zauvek, nerazuman si jer želiš da stvari koje nisu do tebe budu do tebe i da stvari koje pripadaju drugima budu tvoje. Isto tako, ako želiš da tvoj sin nikada ne greši, naivan si jer želiš da mana ne bude mana, već nešto drugo.Ako pak želiš da uvek ostvariš ono čemu težiš, to se može postići.
Gospodar svakog čoveka je onaj koji ima moć nad stvarima koje čovek želi ili od kojih zazire.
Dakle, čovek ne sme svoje želje i zaziranja da stavlja u ono što zavisi od drugih, ili će postati rob.
Zapamti da se u životu treba ponašati kao na gozbi. Ako nešto dođe do tebe, pruži ruku i uzmi ga sa dostojanstvom. Ako nešto prođe, pusti ga. Ako nešto još nije došlo do tebe, ne proteži se za tim previše, već sačekaj da ti priđe. Na isti način pristupi deci, ženi, položaju, bogatstvu i bićeš dostojan društva bogova.
A ako nešto dođe do tebe, a ti to ne uzmeš već se suzdržiš, tada ćeš ne samo biti gost na božanskoj gozbi, već i njihov saputnik. Tako su činili Diogen, Heraklit i drugi slični, zbog čega se sa pravom smatraju božanskim.
Kada vidiš da neko plače jer je izgubio dete ili imovinu, pazi da te utisak ne zavede na pomisao kako se njemu dešava nešto loše. Odmah se seti da ga ne muči ono što se dogodilo (jer druge to ne muči), već njegovo uverenje o tome. Međutim, nemoj se ustručavati da mu pružiš reči utehe, ili čak da jadikuješ sa njim. Samo pazi da ne uzdahneš iznutra.
Zapamti da si samo glumac u predstavi koju piše tvorac. Ako želiš da igraš sporednu ulogu, igraj sporednu. Ako želiš da igraš glavnu, igraj glavnu. Ako ti je dato da igraš siromaha, igraj ga sa umećem. Ako ti je dato da igraš hromog, igraj hromog, ili da igraš vladara, ili običnog čoveka.
Tvoj zadatak je da dobro odigraš dodeljenu ulogu, a izbor uloge je na nekom drugom.
Kada se gavran zlokobno zagrače, neka te utisak ne zavede. Umesto toga, razluči i sebi reci: „Nije to loš predznak za mene, već za moje telo, za moj mali imetak, ili za moju ženu ili decu”. Meni se, međutim, najavljuje samo dobro, ako ja tako odlučim. Jer šta god da se desi zaista, na meni je da iz toga izvučem korist.
Možeš biti nepobediv jedino ako se ne upustiš ni u jednu borbu u kojoj pobeda ne zavisi od tebe.
Kada vidiš nekoga ko je poštovan, ko ima veliku moć ili ko je na bilo koji način uspešan, pazi da zaveden utiskom ne pomisliš da je srećan. Jer ako je suština dobra u stvarima koje su do nas, onda nema mesta ni zavisti, ni ljubomori. Ako je tako, onda nećeš ni želeti da budeš konzul, vojskovođa ili magistar, već slobodan čovek. A samo je jedan put ka tome: prezir svih stvari koje nisu u našoj kontroli.
Zapamti da te ne povređuje onaj ko te vređa ili tuče, već tvoje mišljenje o tome. Dakle, kada te neko isprovocira, znaj da te je isprovociralo samo tvoje mišljenje o tome. Zato se pre svega potrudi da te utisak ne zavede, jer lakše ćeš vladati sobom ako zastaneš i razmisliš.
Neka ti svaki dan pred očima bude smrt, izgnanstvo i sve drugo od čega zazireš, pa nikada nečeš imati niske misli ili za nečim žudeti.
Ako želiš da napreduješ u filozofiji, spremi se na to da će ti se ljudi smejati i rugati. Mnogi će reći: „Evo ga! Iznenada je postao filozof. Odakle mu samo taj nadmeni izraz lica?”. Ali ti se nemoj ponašati nadmeno, drži se onoga što ti se čini najbolje i kako ti je bog odredio.
Seti se takođe, da ako istaješ u tome, oni koji su te ranije ismevali, kasnije će te poštovati, ali ako u tome poklekneš, navući ćeš na sebe dvostruku porugu.
Ako počneš da se okrećeš ka spolja, ne bi li udovoljio nekome, znaj da si izgubio unutrašnju čvrstinu. Zato se u svemu zadovolji time da budeš filozof, a ako tako želiš i da izgledaš drugima, samo budi zadovoljan što tako izgledaš sebi i to će biti sasvim dovoljno.
Ne uznemiravaj se mislima poput: „Proživeću život bez ugleda i nigde ništa od mene”, jer ako je biti bez ugleda loše, onda ne možeš biti bez ugleda zbog nekoga drugog, baš kao što ne možeš biti bez morala zbog nekog drugog.
Da li je tvoj posao da zauzmeš visoku poziciju ili da budeš pozvan na svečanosti? Nikako! Kako onda ovo može biti sramota i kako nigde ništa od tebe, kad se jedino treba istaći u onome što jeste do tebe i gde se možeš pokazati najviše vrednim?
„Ali za prijatelje ću biti beskoristan.” Kako misliš beskoristan? Jer od tebe neće dobiti novčiće, niti ćeš ih učiniti stanovnicima Rima? Ko ti je rekao da su te stvari do tebe, a ne tuđe? Ko drugome može dati ono što ni sam nema?
„Potrudi se da stekneš bogatstvo kako bi mi imali korist.” Ako se može steći, a da pri tome sačuvam sebe čistog, poštenog i plemenitog, pokaži mi put i steći ću ga. Ali ako od mene tražiš da izgubim ono što vredi, kako bi ti dobio ono što nema nikakvu vrednost, razmisli o tome kako si nepravedan i nerazuman. Šta ti je draže da imaš, nešto novca ili poštenog i čestitog prijatelja? Pomozi mi da takav i ostanem, pa mi ne traži da radim stvari zbog kojih bi te vrednosti izgubio.
„Ali za domovinu ćeš biti beskoristan.” Opet pitam, o kakvoj je koristi reč? „Domovina neće dobiti fasadu ili kupatilo od tebe.” Pa šta s tim? Ni cipela nema kod kovača, niti oružja kod kožara. Dovoljno je da svako ispuni svoj zadatak. A ako je tvoj zadatak bio da stvoriš poštenog i čestitog građanina, zar time ne pomažeš domovini? Pomažeš. Pa joj samim tim ni ti nisi beskoristan.
„Ali kakav ćeš položaj imati?” Onaj koji mogu da ispunim, a da pritom ostanem čist i pošten. Jer ako u želji da budeš koristan odbaciš te osobine, od kakve bi koristi mogao biti ako postaneš nepošten i besraman?
Nekome je ukazana veća čast za trpezom, u pozdravu ili u članstvu u savetu? Ako su te stvari dobre, raduj se što ih je taj neko dobio, a ako su loše, nemoj biti tužan što ih ti nisi dobio.
Zapamti da kada ne postupaš na određen način ne možeš ni očekivati da dobiješ iste rezultate kao oni koji postupaju. Kako bi mogao da budeš tretiran kao neko ko redovno ide u posete, kad ne ideš? Ili kako onaj što šalje poklone, kad ne šalješ? Ili kao onaj što hvali druge, kad ne hvališ?
Nepravedan si i pohlepan ako ne želiš da platiš stvari koje su na prodaju, a želiš da ih imaš. Na primer, koliko košta salata? Obol, recimo. Neko da obol i odnese salatu, a ti je ne dobiješ jer nisi dao obol. Tako da ti nemaš manje od njega, jer kao što on sada ima salatu, ti i dalje imaš obol. Isto važi i za druge stvari. Nisi pozvan na gozbu? Pa normalno, jer nisi dao ono što traži onaj ko na gozbu poziva. Za večeru se plaća pohvalama, laskanjem ili uslugama. Dakle, daj ono što se traži ako ti odgovara cena, a ako žudiš da dobiješ, a ne želiš da platiš, onda si pohlepan i nerazuman.
„Dakle, ti nemaš ni večeru, ni ništa za uzvrat?” Imaš! Imaš to da ne hvališ onog koji ti se ne hvali. Da ne trpiš uvrede na pragu.
Kako bi razumeo volju prirode, moraš posmatrati stvari u kojima se ne razlikujemo jedni od drugih. Na primer, kada tuđe dete razbije čašu, odmah kažeš to se događa. Zapamti da kada tvoje dete razbije čašu, treba da primeniš isti princip.
Sada to primeni i na veće stvari. Kada nekome umre žena ili dete, odmah kažeš da je to za ljude. Ali kada tvoje dete umre odmah je kuku jadan ja. Uvek u svojoj nesreći treba da se setimo kako se osećamo kada saznamo za nesreće drugih.
Kao što se meta ne stavlja da bi se promašila, tako se ni zlo prirodno ne javlja u svetu.
Ako bi neko prodao tvoje telo prvom prolazniku, ljutio bi se. Pa zašto onda prodaješ svoje mišljenje i um bilo kome i dopuštaš mu da te potrese i uznemiri, ako te samo uvredi? Zar te zbog ovoga nije sramota?
Kod svake radnje razmisli šta joj prethodi, a šta joj sledi, pa joj tek onda pristupi. U suprotnom ćeš entuzijastično krenuti nesvestan posledica, pa kada se nevolje pojave, sa sramotom ćeš odustati.
Želiš li da pobediš na Olimpijskim igrama? I ja, bogova mi, to je lepa stvar. Ali razmotri prvo šta prethodi, a šta sledi, pa tek onda pristupi tom cilju. Da bi pobedio moraš živeti uredno i disciplinovano, moraš se suzdržavati od raskošne hrane, vežbati bez prestanka, u utvrđeno vreme, i po vrućini, i po hladnoći. Ne smeš piti vino kad poželiš i ukratko moraš se predati treneru kao doktoru i potom ući u takmičenje. Tu se može desiti da isčašiš ruku, da uganeš zglob, da trpiš mnogo bola i povreda i da na kraju ipak izgubiš.
Razmotri sve to pa ako i dalje želiš, ti pristupi takmičenju. Ako to ne uradiš onda se samo ponašaš se kao deca koja se malo igraju rvanja, malo glume gladijatore, pa trube, pa glume tragedije. Tako i ti, sad si sportista, sad gladijator, pa govornik, pa filozof, ali u duši si samo majmun koji oponaša svaku predstavu koju vidi i prelazi sa jedne stvari na drugu jer ničemu nisi pristupio sa razmišljanjem, niti si išta odabrao sa svrhom, već iz puke i površne želje
Tako neki ljudi vide filozofa i čuju kako lepo govori, pa i sami požele da postanu filozofi. Ali čovek mora da razmotri šta sve to podrazumeva, a potom da dobro prouči svoju prirodu i vidi da li je spreman da to podnese. Želiš li da budeš petobojac ili rvač? Pogledaj svoje ruke, bedra i leđa. Prouči sebe. Jer svako je rođen za različite stvari. Misliš li da pritom možeš isto onako da jedeš? Isto onako da piješ? Slično da se ljutiš ili da budeš nezadovoljan? Moraš biti spreman da ne spavaš, da se mučiš, da se odvojiš od bližnjih, da te prezire dete, da ti se svi smeju, da budeš manje vredan u časti, u vlasti, u sudu, u svakom poslu. Razmisli o ovome, ako si spreman da menjaš sve ovo za neuznemirenost, slobodu i spokoj, onda nastavi. Ako ne, nemoj ni započinjati. Nemoj kao deca da si danas filozof, sutra poreznik, pa potom govornik, a zatim cezarov upravnik. To nije dosledno. Moraš biti jedno od dvoje, ili dobar ili loš čovek. Treba raditi ili na razvoju upravljačkog dela duše, ili na spoljašnjim stvarima, ili negovati unutrašnje, ili se baviti spoljašnjim. Drugim rečima, možeš ili biti filozof, ili običan čovek.
Prikladne radnje su uglavnom određene odnosima. Neko ti je otac? Podrazumeva se da ćeš da mu se povinuješ i da trpiš kritiku, pa čak i batine. „Ali on je loš otac!” reći ćeš. Nisi ti po prirodi vezan za dobrog oca, već za oca.
Ako te brat nepravedno tretira, ti zadrži svoj stav prema njemu i ne obaziri se na to šta on radi, već na to šta tebi dolikuje i šta je u skladu sa tvojom prirodom. Niko te ne može povrediti ako ti to ne dopustiš. Štetu pretrpiš tek kada ti odlučiš da si je pretrpeo. Tako možeš otkriti prikladne radnje prema komšiji, sugrađaninu ili vojskovođi, sve iz odnosa sa njim.
Zapamti da kada je u pitanju poštovanje bogova, najvažnije je imati ispravno uverenje o njima kao onima koji postoje i koji upravljaju svime ispravno i pravedno, a da si ti tu da im se povinuješ, da prihvatiš sve što se događa i da ih pratiš voljno, kao što sve biva vođeno njihovom mudrošću i voljom. Na taj način nikada nećeš prigovarati bogovima, niti ih ikada optužiti da te zanemaruju.
Međutim, to nije moguće ako ne ukloniš ideju o dobru i zlu iz onoga što nije u tvojoj kontroli. Jer ako išta od onih stvari koje nisu pod tvojom kontrolom pogrešno procenjuješ kao dobre ili loše, bićeš prinuđen da se žališ i mrziš uzroke toga, kad god ne dobiješ ono što želiš ili kada se desi ono od čega zazireš. Jer se sva bića prirodno sklanjaju od onoga što smatraju štetnim i njihovih uzroka, a slede ono što vide kao korisno i dive se njegovim uzrocima. Stoga je nemoguće da neko ko veruje da je oštećen uživa sa onim ko mu je štetu naneo, baš kao što je nemoguće radovati se samoj šteti.
Otuda da sin grdi oca, kada mu ne da stvari koje smatra dobrim. Isto je tako, verovanje da je vlast najviše dobro uzrokovala sukob između Polinika i Eteokla. Zbog toga bogovima prigovaraju i seljak, i trgovac, i moreplovac, i oni koji gube ženu i decu. Jer gde im je korist, tu im je i pobožnost.
Zato, onaj koji se brine da pravilno usmerava želje i zaziranja, istovremeno vodi računa i o pobožnosti, a svakome dolikuje da po običajima prinosi žrtve. Čistoga srca, umereno, bez nemara, niti sirotinjski, niti izvan svojih mogućnosti.
Kada ideš u proročište zapamti da dolaziš neznajući šta će biti ishod i ideš da ga saznaš. Ali ako si filozof znaš da kakvo god da je proročanstvo, ono nije pod tvojom kontrolom, pa samim tim nije ni dobro ni loše. Zato ne idi ni sa željom, ni sa zazorom, da pred proročištem ne bi stajao drhteći. Idi svestan da je sve što se dogodi indiferentno i nema veze sa tobom. Kakav god da je ishod, ti ga koristi ispravno i niko te ne može sprečiti.
Zato samo hrabro idi bogovima, kao savetodavcima, a nakon toga, kada ti oni nešto poruče seti se kakve si to saveznike stekao i o koga ćeš se oglušiti ako ne poslušaš. Idi kod proročišta kao što je to činio Sokrat, u onim slučajevima kada je svrha raspitivanja pronalaženje izlaza iz situacija u kojima nema izlaza ni u logici, ni u drugim veštinama koje bi ti pomogle da doneseš ispravan sud.
A kada se pojavi potreba da rizikuješ za prijatelja ili domovinu, nemoj ni da pitaš proročište da li treba to da uradiš. Jer i da ti proročište kaže da je znamenje loše, što može značiti smrt, gubitak dela tela ili progonstvo, razum i dalje nalaže da staneš uz prijatelja ili domovinu i da rizikuješ zajedno sa njima. Poslušaj najvećeg proroka, onog pitijskog, koji je jednom iz hrama izbacio čoveka koji nije pomogao prijatelju na samrti.
Postavi već jednom obrazac ponašanja i karakter kojeg ćeš se držati i kada si sam i kada si među ljudima
Uglavnom ćuti ili govori samo neophodno i to sažeto. Retko pričaj i to onda kada je vreme za govor. Govori promišljeno, ali nemoj uopšte o trivijalnim temama poput: borbi, trkama, sportistima, hrani ili piću. Ne kudi, ni ne hvali ljude. Ako možeš razgovor usmeri na više teme, a ako si u društvu stranaca, ćuti
Neka tvoj osmeh bude odmeren, ni suviše glasan, ni suviše slobodan
Zakletve izbegavaj, ako možeš, u potpunosti
Ne prihvataj česte pozive na večere. Ako odeš, pazi da se ne uneseš u privatan razgovor, jer blizak kontakt sa drugima lako zaprlja misli, čak i ako su one bile same po sebi čiste
Telesne potrebe zadovolji koliko je neophodno. Hrana, piće, odeća, sklonište i osnovne usluge, a sve što ima veze sa ugledom ili raskoši odbaci
Što se tiče seksa, pre braka ga izbegavaj što više možeš, a ako ga imaš idi ka tome da ga ozakoniš. Nemoj prekoravati one koji se njime koriste, niti se izdvajaj u pogledu ponašanja, već ih ignoriši
Ako čuješ da neko govori loše o tebi, nemoj se pravdati već reci: „On sigurno ne zna za moje druge mane, inače ne bi samo ove spominjao”
Izbegavaj česte posete pozorištu, a ako ipak odeš, ponašaj se u skladu sa sobom. Gledaj ono što se dešava, bez strasti za ishod i pazi da ne budeš sputan. Po izlasku, ne pričaj o onome što si video, osim ako ne doprinosi tvom poboljšanju, jer bi se iz takvih reakcija moglo učiniti da te je predstava fascinirala
Nemoj da ideš na predavanja nasumice, niti se u njih olako uključuj. Ako ipak odeš, budi dostojanstven i stabilan, bez preterivanja
Kada se srećeš sa nekim ko je na visokom položaju, zamisli kako bi se ponašali Sokrat ili Zenon u toj situaciji. To će ti pomoći da se ponašaš prikladno
Kada ideš kod moćne osobe, zamisli da ga nećeš naći unutra, da ćeš biti odbiven ili te neće primiti. Zapamti da sve to nije vredno tvoje strepnje, a onda idi i prihvati ono što se desi i nikada sebi ne reci: „Nije bilo vredno truda”, jer to je spuštanje u priprostost.
U razgovoru izbegavaj da pričaš o svojim delima ili opasnostima kroz koje si prošao. Iako je tebi prijatno da se prisećaš svojih podviga, drugima nije prijatno da ih slušaju
U razgovoru izbegavaj i previše zasmejavanja drugih, jer to lako vodi ka priprostosti i smanjuje poštovanje okoline prema tebi
Riskantno je upuštati se u nepristojne razgovore, pa ako se dogodi nešto tako i ako je trenutak prikladan, opomeni onoga ko govori, a ako nije, dovoljno je da staviš do znanja da ti je neprijatno, da se zacrveniš i ćutiš
Kada ti se javi poriv, kao i kod svih drugih utisaka, pazi se da te ne zavede. Daj sebi vremena i pusti tu stvar da malo sačeka. Zatim razmisli o oba perioda, i onom u kome ćeš uživati u prijatnosti i onom kasnijem kada ćeš možda zažaliti. Uporedi to sa zadovoljstvom koje ćeš osetiti ako se suzdržiš i pohvališ samog sebe zbog toga. A ako ti se učini da je trenutak za prijatnost prikladan, pazi se da te ne zavede njegova ugodnost i zavodljivost. Umesto toga, seti se koliko je veće zadovoljstvo spoznati da si pobedio taj poriv.
Kada radiš nešto što smatraš ispravnim, nemoj da se kriješ, čak ni ako većina misli drugačije. Jer ako ne radiš ispravno, nemoj ni da radiš, a ako radiš ispravno, zašto se bojiš onih koji će te nepravedno kritikovati.
Kao što izrazi „Dan je” i „Noć je” odvojeno imaju svoje značenje, a zajedno ne znače ništa. Isto tako uzeti veću porciju hrane ima vrednost za telo, ali je beskorisno za zajednički ručak gde je bitno sačuvati harmoniju. Kada večeraš sa drugima, seti se da ne gledaš samo na telo, već i kako da očuvaš odgovarajuće ponašanje prema onome koji večeru pravi.
Ako na sebe preuzmeš ulogu koja prevazilazi tvoje mogućnosti, em ćeš se obrukati, em ćeš propustiti da ispuniš ulogu koju si već imao.
Kao što u šetnji paziš da ne zgaziš na trn ili ne uganeš nogu, pazi da ne oštetiš svoj upravljački deo. Ako na njega budemo pazili kod svakog svog postupka, sigurnije ćemo hodati u svakoj situaciji.
Merilo imetka za svakog čoveka treba da bude odgovarajuće potrebama njegovog tela, baš kao što je stopalo merilo obuće. Zato, ako na tome staneš sačuvaćeš meru, a ako je ne sačuvaš, neminovno ćeš skliznuti u provaliju. Kao i sa obućom, ako je veća od stopala brzo postaje i ukrašena zlatom, purpurom i čipkom. Jer kada se granica pređe, ne postoji kraj preterivanju.
Žene već od četrnaeste godine muškarci nazivaju „gospodaricama (damama)”. Zato kada vide da im nije dodeljena druga uloga osim da dele postelju sa svojim muževima, počinju da se ulepšavaju i polažu sve svoje nade tu. Zbog toga bi trebalo da im se pokaže da se poštovanje stiče jedino dostojanstvom i časnošću.
Obeležje neznanja je opsesivno bavljenje stvarima koje su fizičke, kao što su prekomerno vežbanje, preterivanje sa hranom i pićem, prekomerno polno opštenje. Ove stvari treba obavljati usput, dok svu svoju pažnju treba usmeriti na um.
Kada te neko uvredi ili o tebi govori loše, seti se da on to čini u skladu sa onim što on smatra prikladnim. Prema svom, a ne prema tvom viđenju stvari. Dakle, ako mu se nešto čini loše, on je taj koji ispašta, kao da je prevaren. Jer kada neko istinu protumači kao laž, istina nije ta koja je povređena, već onaj koji je pogrešno tumači. Odavde proističe da ćeš sa blagošću reagovati na onog koji te grdi, jer ćeš u svakoj takvoj prilici reći: „Takav je bio njegov utisak i on to samo tako misli”
Svaka stvar ima dve drške. Jednu dršku koja služi za držanje i drugu koja se ne može držati. Ako ti je brat učinio nepravdu, nemoj se hvatati za to da je nepravedan, jer je to drška koja se ne može držati, već se fokusiraj na to da ti je brat i da ste zajedno odrasli i prihvati se nosive drške.
Ove rečenice su nelogične: „Ja sam bogatiji od tebe, dakle ja sam bolji od tebe” ili „Ja sam učeniji od tebe, dakle ja sam bolji od tebe”.
Ove rečenice jesu logične: „Ja sam bogatiji od tebe, dakle moj imetak je veći od tvog” ili „Ja sam učeniji od tebe, dakle moje znanje je veće od tvog.”
Jer ti nisi ni tvoje znanje, ni tvoje imanje.
Neko se kupa brzo, nemoj reći da se kupa loše, već samo da se kupa brzo. Neko pije mnogo vina, nemoj reći da radi loše, već samo da pije mnogo. Pre nego što prosudiš da je nešto loše, razmisli odakle znaš da je loše. Na taj način nećeš sticati utiske o jednoj stvari, dok pristanak daješ drugoj.
Nikada sebe ne nazivaj filozofom i ne raspravljaj previše o filozofiji u društvu neupućenih. Umesto toga, živi u skladu sa filozofijom. Na primer, umesto da na gozbi pričaš kako treba jesti, ti jedi kako treba.
Seti se da je Sokrat do te mere izbegavao pokazivanje znanja, da kada mu ljudi dođu sa molbom da ih podučava filozofiju, on bi ih usmeravao na druge. Bio je zadovoljan da bude neprimećen.
Ako se u nekom društvu pokrene razgovor o filozofiji, ti ćuti. Jer velika je šansa da ćeš samo pokazati sve stvari koje ne razumeš do kraja.
Kada ti neko kaže da ništa ne znaš, ne osećaj se uvređeno, već napravi prvi korak. Pošto ni ovce ne nose seno pastirima da pokažu koliko su pojele, već kroz vunu i mleko pokazuju plod svoje ishrane. Tako i ti, nemoj pokazivati svoja načela neupućenima, već kroz dela koja iz njih proističu pokaži svoje napredovanje.
Kad si skromno odeven, ne naglašavaj to da bi izgledalo kao vrlina.
Ako piješ samo vodu, nemoj u svakoj prilici isticati da piješ samo vodu.
Ako odlučiš da vežbaš ili podnosiš napor kako bi ojačao, učini to za sebe, a ne za svet.
Ne obožavaj idole vrlina.
Kada ožedniš, uzmi gutljaj hladne vode, ispljuni je i ne kaži nikome.
Stav i karakter neupućenog čoveka: Korist i šteta nikada ne dolaze od čoveka samog, već uvek od spoljašnjih stvari.
Stav i karakter filozofa: Svu korist i štetu očekuje iz sebe
Znakovi čoveka koji napreduje:
Ne kritikuje nikoga
Ne osuđuje druge
Ne prebacuje nikome ništa
Ne govori o sebi kao da je neko važan ili da zna nešto
Kada je u nečemu sprečen ili ometen, samo sebe smatra odgovornim
Ako ga neko hvali, podsmeva se pohvali u sebi
Hoda oprezno, kao bolesnik, pazeći da ne poremeti unutrašnji mir, dok ne postigne stabilnost
Svaku želju je odagnao od sebe, a zazor usmerava samo u one protivprirodne stvari koje su do nas
U svemu se služi blagim porivom
Ako se učini glupim ili neukim, ne uznemirava se
Jednom rečju, čuva se samog sebe, kao neprijatelja koji vreba i predstavlja potencijalnu prepreku.
Kada se neko hvali da može da razume Hrisipove spise, sebi reci: Da Hrisip nije pisao tako nejasno, onaj ko se hvali ne bi imao razlog za ponos. A šta ja želim? Da razumem prirodu i da je sledim. Tražim dakle onoga ko će mi je protumačiti, a čuo sam da je to Hrisip, pa idem njemu, ali ne razumem napisano. Zato tražim nekog ko ih tumači. Do ovde nema ničega što je vredno hvale.
Kada pronađem tumača, preostaje mi samo da sve to sada primenim. Jedino je to vredno hvale.
Ako smatram da sam nešto postigao samo zato što sam razumeo, onda sam postao gramatičar, a ne filozof. Samo umesto Homera ja tumačim Hrisipa.
Zato kada ti neko kaže, rastumači mi odlomak iz Hrisipa, ja pocrvenim ako ne mogu da se pohvalim i delima koja su u skladu sa Hrisipovim rečima.
Onome što sebi postaviš kao ciljev ostani veran kao zakonu. Smatraj da činiš svetogrđe ako neki od njih prekršiš. Ne obaziri se na to šta neko drugi kaže o tebi, jer to više nije u tvojoj moći.
Koliko ćeš još vremena protraćiti pre nego što samog sebe počneš smatrati vrednim najboljih stvari i prestaneš da zastranjuješ od razuma koji odlučuje o razlici.
Primio si načela. Susreo se sa onima sa kojima je trebalo da se susretneš. Kakvog onda još učitelja čekaš da se njemu poveri da te ispravlja. Nisi više dečak, nego zreo čovek.
Ako sada to zanemariš, protraćićeš vreme, stalno iznova odlagati, stalno određivati novi datum kada ćeš se pozabaviti sobom. Promaćiće ti da ne napreduješ, već se pretvaraš u običnog čoveka, i u životu i u smrti.
Smesta se, dakle smatraj vrednim življenja kao čovek koji je zreo. Kao čovek koji napreduje. I sve ono što ti se čini najbolje nek ti bude nepovrediv zakon.
Ako ti zapadne nešto što je naporno, lepo, ugledno ili neugledno, seti se da je sada vreme za borbu. Da su Olimpijske igre već počele. Da više nema mesta odugovlačenju i da od jednog poraza ili pobede zavisi hoće li tvoji napredak opstati ili propasti.
Tako se i Sokrat izgradio, jer u svemu što je radio vodio je jedino računa o svom razumu. A ti, iako još nisi Sokrat, živi kao da želiš da postaneš.
Prvo i najvažnije područje u filozofiji je ono koje se tiče primene načela. Primera radi: Načelo da se ne sme lagati.
Drugo je područje ono koje se tiče dokaza. Primera radi: Zašto se ne sme lagati?
Treće je područje ono koje učvršćuje i rasčlanjava prethodna. Primera radi: Odakle sledi da je to dokaz? Jer šta je demonstracija? Šta zaključak, sukob, istina, laž?
Zato je treće područje nužno zbog drugog, drugo zbog prvog, pa je prvo područje najvažnije i ono gde treba zastati.
A mi činimo obrnuto. Bavimo se trećim i posvećujemo mu svu svoju pažnju, dok prvo zanemarujemo. Zato sa jedne strane lažemo, a sa druge strane imamo pri ruci dokaz zašto se ne sme lagati.
Vodi me Zafse, ili ti ili Sudba, ja ću rado poći gde god da ste mi odredili mesto. A ako postanem loš, ako ne budem hteo, ništa manje ja ću poći.
Ko se nužnosti lepo pokorio, mudar je za nas i božanske stvari znade
Kritone, ako je tako bogovima milo, tako neka bude
Mene Anit i Melet mogu ubiti, ali mi ne mogu naškoditi